1. Nacionalna ekološka mreža
Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 70/05) definira ekološku mrežu kao: sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti.
Prema članku 58. Zakona ekološki značajna područja su:-
- područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka,
- područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj,
- područja stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, (obuhvaćaju stanišne tipove navedene u Dodatku I. Direktive o staništima te stanišne tipove propisane Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova koji se donosi temeljem Zakona o zaštiti prirode),
- staništa divljih svojti koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini (obuhvaća one navedene u Dodatku I. Direktive o pticama i Dodatku II. Direktive o staništima te one navedene u Crvenom popisu ugroženih divljih svojti Republike Hrvatske koji se vodi u Državnom zavodu za zaštitu prirode);
- staništa endemičnih svojti za Republiku Hrvatsku,
- područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori),
- selidbeni putovi životinja,
- očuvane šumske cjeline.
Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog.
Članak 58. stavak 3. Zakona o zaštiti prirode propisuje da ekološku mrežu sa sustavom ekološki značajnih područja i ekoloških koridora na prijedlog Ministarstva kulture proglašava Vlada Republike Hrvatske.
2. Što obuhvaća Nacionalna ekološka mreža?
Nacionalna ekološka mreža obuhvaća područja u Hrvatskoj koja su primjenom stručnih kriterija, a na temelju dostupnih podataka ne starijih od pedeset godina, utvrđena kao područja važna za očuvanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti na europskoj i nacionalnoj razini. Stanišni tipovi i divlje svojte ugrožene u Europi propisani su navedenim EU direktivama (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima) i Bernskom konvencijom. Nacionalno ugrožene divlje svojte su one koje utvrde kompetentni stručnjaci temeljem međunarodno prihvaćenih IUCN kriterija te postaju sastavni dio tzv. Crvenog popisa ugroženih divljih svojti koji se vodi u Državnom zavodu za zaštitu prirode.
Sastavnim dijelovima ekološke mreže smatraju se i svi biospeleološki važni objekti te morske špilje koji trenutačno nisu u evidenciji Državnog zavoda za zaštitu prirode, kao izrazito važna i ugrožena ekološki značajna područja.
Osim područja ekološke mreže, utvrđena su i dva ekološka koridora – migracijski koridor za ptice Palagruža-Lastovo-Pelješac te koridor za morske kornjače – priobalni pojas do 50 metara dubine.
Za svako područje ekološke mreže utvrđuju se ciljevi očuvanja i mjere zaštite.
Ciljevi očuvanja područja ekološke mreže utvrđuju se u odnosu na ekološke zahtjeve europski i/ili nacionalno ugroženih divljih svojti i stanišnih tipova koje su kvalifikacijske za to područje, a temeljem stručnih i znanstvenih kriterija.
Mjere zaštite područja ekološke mreže se utvrđuju na temelju ciljeva očuvanja. Na područjima ekološke mreže na kojima je cilj očuvanja ugroženi ili rijetki stanišni tip propisan Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova, primjenjuju se mjere sukladno navedenom Pravilniku. Tamo gdje je cilj očuvanja ugrožena divlja svojta za koju su propisane mjere zaštite temeljem Zakona o zaštiti prirode (npr. plan upravljanja ili akcijski plan), primjenjuju se te mjere.
Nacionalna ekološka mreža sadrži i područja za koja se ciljevi očuvanja odnose na stanišne tipove navedene u Dodatku I. Direktive o staništima i/ili divlje svojte navedene u Dodatku I. Direktive o pticama i Dodatku II. Direktive o staništima (u bazi podataka obilježena su oznakom #). Radi se dakle o potencijalnim područjima EU ekološke mreže NATURA 2000 koju je Republika Hrvatska obvezna prirediti i podnijeti Europskoj komisiji do dana pristupa Europskoj Uniji. Do toga vremena prikupljat će se novi podaci o rasprostranjenosti NATURA divljih svojti i stanišnih tipova u Hrvatskoj te će područja NATURA 2000 (međunarodna ekološki značajna područja) proglasiti uredbom Vlada RH do dana pristupa EU, sukladno članku 60. Zakona o zaštiti prirode.
3. Zaštita i upravljanje područjima ekološke mreže
Zakon o zaštiti prirode načelno propisuje način zaštite područja ekološke mreže, što će detaljnije biti razrađeno Uredbom o Nacionalnoj ekološkoj mreži. Područja možemo grupirati u dvije cjeline:
3a. Područja zaštićena u nekoj od kategorija Zakona o zaštiti prirode
Ovim područjima upravljat će se sukladno svim propisima koji reguliraju upravljanje i zaštitu zaštićenih područja, uz naglasak na provođenje ciljeva očuvanja i mjera zaštite za kvalifikacijske ugrožene divlje svojte i/ili stanišne tipove u smislu ekološke mreže. Zaštićena područja koja su uvrštena u ekološku mrežu uglavnom se odnose na kategorije: nacionalni park, park prirode, strogi i posebni rezervat.
3b. Područja izvan sustava zaštićenih područja
Najvažniji mehanizam zaštite za ove lokalitete je postupak ocjene prihvatljivosti planiranih zahvata za prirodu koji je temeljem članka 36. Zakona o zaštiti prirode obvezan za sve planirane zahvate koji mogu imati bitan utjecaj na područja ekološke mreže.
Obvezno je sagledati moguće utjecaje takvih planiranih zahvata na ciljeve očuvanja određenog područja ekološke mreže te razmotriti alternativne mogućnosti i utvrditi mjere ublažavanja. U slučaju da zahvat nije prihvatljiv za prirodu, može ga iznimno odobriti Vlada RH ako nakon provedenog javnog uvida utvrdi da postoji prevladavajući javni interes. Pritom se određuju kompenzacijske mjere koje moraju osigurati da se očuva funkcija tog područja u kontekstu ukupne ekološke mreže (osiguravanje zamjenskog područja i sl.)
Za planirane zahvate za koje je posebnim propisom obvezna procjena utjecaja na okoliš, ocjena prihvatljivosti za prirodu obavlja se u sklopu procjene utjecaja na okoliš sukladno posebnom propisu.
Osim propisanih mjera zaštite za svako pojedino područje moći će se donositi i detaljniji planovi upravljanja. Propisane mjere zaštite bit će obvezne za sve fizičke i pravne osobe koje na tim područjima obavljaju djelatnosti upravljanja i korištenja prirodnih dobara ili izvode zahvate u prirodu u smislu Zakona o zaštiti prirode.
U postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim dobrima bit će potrebno utvrditi prisutnost područja ekološke mreže te u dokumente unijeti mjere njihove zaštite.
Zaštita područja ekološke mreže osigurava se osim provođenjem propisanih mjera zaštite također i provođenjem uvjeta zaštite prirode koji se izdaju sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode. Temeljem članaka 123. i 124. Zakona, svi planovi gospodarenja prirodnim dobrima i dokumenti prostornog uređenja sadrže mjere i uvjete zaštite prirode.
Ako se cilj očuvanja područja ekološke mreže odnosi na prirodne vrijednosti kojima se upravlja temeljem plana gospodarenja prirodnim dobrima u smislu Zakona o zaštiti prirode (šume, vode, šaranski ribnjaci i dr.) ili ako<
Zadnja promjena: 25.1.2008 9:00:00
|