1. Ekološka mreža Natura 2000

Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske (NN 80/13) definira ekološku mrežu kao sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Prema članku 53. Zakona ekološki značajna područja su:

područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka,
područja koja bitno doprinose očuvanju biološke raznolikosti u Republici Hrvatskoj,
područja stanišnih tipova koji su rijetki ili ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, uključujući i prioritetne stanišne tipove od interesa za Europsku uniju, te područja stanišnih tipova koji su izvanredni primjeri tipičnih karakteristika tog stanišnog tipa,

staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini,

staništa endemičnih vrsta za Republiku Hrvatsku,
područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija vrsta (ekološki koridori),
selidbeni putovi životinja,

Članak 54. stavak 2. Zakona o zaštiti prirode propisuje da ekološku mrežu proglašava Vlada Republike Hrvatske uredbom.
2. Što obuhvaća ekološka mreža Natura 2000?
Ekološka mreža Natura 2000 jedan je od osnovnih mehanizama zaštite prirode u EU. Ona predstavlja europsku mrežu područja važnih za očuvanje europski ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Ekološka mreža se proglašava u svrhu očuvanja i ostvarivanja povoljnog stanja divljih vrsta ptica i njihovih staništa, drugih divljih vrsta životinja i biljaka i njihovih staništa, kao i stanišnih tipova, od osobitog značaja za Europsku uniju i Republiku Hrvatsku. Područja ekološke mreže obuhvaćaju i područja značajna za očuvanje migratornih vrsta ptica, osobito močvarna područja od međunarodne važnosti.
Zakonodavni temelj za izradu ove mreže su Direktiva o zaštiti ptica (Directive 2009/147/EC) i Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC). Cilj ova dva propisa je održati ili poboljšati stanje očuvanosti vrsta i staništa s dodataka direktiva. Sukladno Direktivi o zaštiti ptica, države proglašavaju područja posebne zaštite (Special Protection Areas – SPA). Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore pokriva sve ostale europske vrste i stanišne tipove za koje su države članice obvezne odrediti posebna područja očuvanja (Special Areas of Conservation – SAC). Ove dvije skupine područja temeljem Direktive o zaštiti ptica i Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore zajedno čine mrežu Natura 2000.
Svaka zemlja članica EU pridonosi ovoj mreži izdvajanjem najvažnijih područja za svaku pojedinu vrstu i stanišni tip naveden u odgovarajućim dodacima direktiva. Odabir Natura 2000 područja u Republici Hrvatskoj bila je zadaća Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Pri odabiru područja koja su izdvojena u ekološku mrežu Natura 2000, korišteni su isključivo znanstveni i stručni kriteriji navedeni u Dodatku III Direktive o staništima, odnosno međunarodno prihvaćeni kriteriji za SPA područja. Odabrana područja moraju svojom površinom i raspoređenošću osigurati dugoročno očuvanje svake pojedine vrste odnosno stanišnog tipa.
Prijedlog ekološke mreže Natura 2000 u Hrvatskoj uključuje 755 područja važnih za očuvanje vrsta i staništa te 38 područja važnih za očuvanje ptica. Pritom površina Natura 2000 područja iznosi 36,92 % kopnenog teritorija Republike Hrvatske, odnosno 16,60 % teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Ukupno Natura 2000 obuhvaća 26.146,57 km2, što čini 29,64 % ukupne površine Republike Hrvatske.
3. Očuvanje i upravljanje područjima ekološke mreže Natura 2000
Prema Zakonu o zaštiti prirode očuvanje područja ekološke mreže osigurava se provođenjem postupka Ocjene prihvatljivosti i učinkovitim upravljanjem područjem te poštivanjem osnovnih mjera očuvanja.
Ciljeve očuvanja i osnovne mjere za očuvanje ciljanih vrsta ptica i ostalih vrsta te stanišnih tipova u području ekološke mreže i način provedbe mjera očuvanja, uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva, propisuje ministar pravilnikom.
U postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima vlasnici, nositelji prava ili izrađivači planova dužni su od Ministarstva zaštite okoliša i prirode ishoditi uvjete zaštite prirode. U svrhu propisivanja mjera, odnosno smjernica za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti u prostornim planovima, u postupku izrade tih planova Ministarstvo utvrđuje zahtjeve zaštite prirode.
Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu je postupak kojim se ocjenjuje utjecaj plana, programa ili zahvata, samog i s drugim planovima, programima ili zahvatima, na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Ocjena prihvatljivosti provodi se za plan, program ili zahvat, odnosno dijelove plana, programa ili zahvata koji sam ili s drugim planovima, programima ili zahvatima može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Ocjena prihvatljivosti za područje ekološke mreže sastoji se od: prethodne ocjene prihvatljivosti, glavne ocjene prihvatljivost te utvrđivanja prevladavajućega javnog interesa i odobravanja zahvata uz kompenzacijske uvjete.
Obvezno je sagledati moguće utjecaje takvih planiranih zahvata na ciljeve očuvanja određenog područja ekološke mreže te razmotriti alternativne mogućnosti i utvrditi mjere ublažavanja. U slučaju da zahvat nije prihvatljiv za prirodu, može ga iznimno odobriti Vlada RH ako nakon provedenog javnog uvida utvrdi da postoji prevladavajući javni interes. Pritom se određuju kompenzacijske mjere koje moraju osigurati da se očuva funkcija tog područja u kontekstu ukupne ekološke mreže (osiguravanje zamjenskog područja i sl.) Za planirane zahvate za koje je posebnim propisom obvezna procjena utjecaja na okoliš, ocjena prihvatljivosti za prirodu obavlja se u sklopu procjene utjecaja na okoliš sukladno posebnom propisu. Temeljem članka 55. nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u zaštićenim područjima i u područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojima se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama.
Direktiva o staništima obvezuje države članice na podnošenje izvješća o provedbi poduzetih mjera svakih šest godina. To izvješće među ostalim mora sadržavati rezultate monitoringa (praćenja stanja) očuvanosti vrsta i stanišnih tipova.
Dražavni zavod za zaštitu prirode uspostavlja i organizira praćenje stanja očuvanosti prirode (monitoring). Praćenje stanja očuvanosti prirode obuhvaća:
– praćenje i ocjenu stanja divljih vrsta, njihovih staništa, stanišnih tipova, a osobito praćenje stanja nacionalno ugroženih vrsta i staništa, vrsta propisanih posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te svih vrsta ptica koje prirodno obitavaju na području Republike Hrvatske,
– praćenje stanja zaštićenih i drugih dijelova prirode.
Područjima ekološke mreže, na način propisan ovim Zakonom, upravljaju javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima. Očuvanje područja ekološke mreže osigurava nadležna javna ustanova te pravna osoba koja provodi plan gospodarenja na područjima ekološke mreže, svaka u okviru svoje nadležnosti.
Više informacija možete pronaći na stranicama:
http://www.natura2000.hr/

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_06_80_1658.html