Invazivne biljne vrste – pajasen i velika zlatnica
Invazivne strane vrste su životinje i biljke koje su slučajno ili namjerno unesene u prirodno okruženje u kojem nisu prirodno rasprostranjene, s ozbiljnim negativnim posljedicama za njihov novi okoliš. Njihovo unošenje i daljnje širenje direktno ugrožava ekosustav, stanište i autohtone vrste (biološku raznolikost) te stvara ekološke i ekonomske posljedice.
U Hrvatskoj je Zakonom o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (NN 15/18, 14/19) zabranjeno bez dopuštenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja uvođenje stranih vrsta u prirodu i/ili u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju, uzgoj stranih vrsta i njihovo stavljanje na tržište Republike Hrvatske.
Na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji (tzv. „Unijin popis”) trenutno se nalazi 66 vrsta, od kojih je u Hrvatskoj zabilježeno njih 24.
PAJASEN (Ailanthus altissima) – listopadno drvo visine do 25 m. Deblo i grane su glatki, sive kore s bijelim prugama. Listovi su izmjenični, najčešće dugi do 60 cm i neparno perasti s uglavnom 13-25 liski. Cvjetovi su mali, zelenkasto-žuti, jakog neugodnog mirisa. Cvjeta tijekom kasnog ljeta. Karakterizira ga brzi rast te uspijeva na svakom tlu, otporan je na zagađenje i sušu, dobro podnosi visoku temperaturu i salinitet, ne napadaju ga kukci. Stanište ima pokraj putova, uz ceste, željezničke pruge, traži puno svjetla pa ne naseljava duboke šume. Zbog agresivog i brzog rasta ima status jedne od najinvazivnijih biljaka koje potisukuju autohtonu floru. Biljka izlučuje otrov koji sprječava rast drugih biljaka u blizini, otrovni sastojci nalaze se u kori i lišću te izazivaju dermatitis kod ljudi i životinja, kao i alergijske reakcije.
VELIKA ZLATNICA (Solidago gigantea) – višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Compositae–Asteraceae) podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Razmnožava se vegetativno (podzemna stabljika) i generativno (sjemenjem). Stabljika je uspravna okruglasta i gola s puno lancetastih listova oštro nazubljenih rubova. Naraste od 50- 210 cm. Cvjetovi su zlatnožute boje skupljeni u metlice koje su smještene s gornje strane savijenih grančica. Biljka cvate od sredine srpnja do rujna. Vrlo agresivno se širi čime potiskuje autohtono bilje, smanjuje bioraznolikost i umanjuje vrijednost prirodnih ekosustava. Ne podnosi obradu tako da je to, barem za sada, prvenstveno ruderalni korov koji vrlo brzo ″osvaja ″ zapuštena polja. Zakorovljuje vrlo raznolika staništa, najčešće zapuštene poljoprivredne površine na kojima se pojavljuje u vrlo velikom broju i često formira monokulturu, nadalje kanale, razne prometnice, riječne obale, rubove i prosjeke šuma.
Invazivne strane vrste se smatraju jednom od najvećih prijetnji za bioraznolikost na globalnoj razini, odmah nakon uništavanja staništa. One destabiliziraju ekosustave u kojima se pojave jer u njima nemaju prirodnih neprijatelja te utječu na ljudsko zdravlje, stoga ih je raznim metodama potrebno uklanjati (mehaničke, kemijske, biološke).
Kako bi javnosti približili problematiku invazivnih stranih vrsta, Zavod za zaštitu okoliša i prirode pokrenuo je web stranicu www.invazivnevrste.hr na kojoj se mogu pronaći informacije o invazivnim stranim vrstama, pregled zakonske legislative, preporuke za odgovorno ponašanje i prevenciju unošenja stranih vrsta u prirodu i dr.