Jesenska zasukica – jedna od najrjeđih i najugroženijih biljnih vrsta u Hrvatskom zagorju

Jesenska zasukica, Spiranthes spiralis, nježna je i neupadljiva biljka koja ima najkasniju cvatnju među našim orhidejama, u rujnu i listopadu. Zbog kasne cvatnje, rozete prizemnih listova više nema jer su se isti posušili i nestali ranije. Stoga iz tla izbija samo vitka, sivozelena stabljika gusto posuta svijetlim, žlijezdastim dlakama. Gornji dio stabljike je spiralno uvijen pa i cvat, sastavljen od 10-30 vrlo sitnih, zelenkastobijelih cvjetova ima oblik zavojnice. Zanimljivo je da već za vrijeme cvatnje iz malog, vretenastog gomolja izbija rozeta sastavljena od nekoliko malih, maslinastozelenih listova koja će dati cvat tek iduće sezone.
Jesenska zasukica rastena suhim do polusuhim travnjacima na slabo kiselom do alkalnom tlu. Rasprostranjena je po cijeloj Hrvatskoj, ali razmjerno rijetka. U Hrvatskom zagorju zasad je zabilježena samo na Strahinjščici na dvije brdske livade s južne strane gore na nadmorskoj visini od oko 450m pa je stoga jedna od najrjeđih i ujedno najugroženijih biljnih vrsta našeg kraja. Jedan od dva poznata lokaliteta su livade na Poljanama na južnim padinama Hajdinog zrna gdje ove jeseni cvate 50-ak jedinki. Drugi je strma livada uz termofilnu hrastovu šumu u Strahinju Radobojskom pored zaselka Gornji Kamenečki sa svega nekoliko jedinki. Oba su lokaliteta „orhidejski vrtovi“ jer je na istima zabilježen i značajan broj drugih vrsta porodice orhideja (kaćunovki) s lijepo razvijenim populacijama.
Najveća prijetnja opstanku ove lijepe i zanimljive vrste u Hrvatskom zagorju pa i šire je napuštanje tradicionalnog načina gospodarenja i zapuštanje livada. Zbog toga naše krasne i po bioraznolikosti vrlo bogate livade zarastaju u šikare, a mnoge livadne vrste pomalo nestaju.