Jesenska zasukica – šećer na kraju
Jesenska zasukica, Spiranthes spiralis, nježna je i neupadljiva biljka koja ima najkasniju cvatnju među našim orhidejama, u rujnu i listopadu. Zbog kasne cvatnje, rozete prizemnih listova više nema jer su se isti posušili i nestali ranije. Stoga iz tla izbija samo vitka, sivozelena stabljika gusto posuta svijetlim, žlijezdastim dlakama. Gornji dio stabljike je spiralno uvijen pa i cvat, sastavljen od 10-30 vrlo sitnih, zelenkastobijelih cvjetova ima oblik zavojnice. Zanimljivo je da već za vrijeme cvatnje iz malog, vretenastog gomolja izbija rozeta sastavljena od nekoliko malih, maslinastozelenih listova koja će dati cvat tek iduće sezone.
Jesenska zasukica raste na suhim do polusuhim travnjacima na slabo kiselom do alkalnom tlu. Rasprostranjena je po cijeloj Hrvatskoj, ali je razmjerno rijetka. U Krapinsko-zagorskoj županiji zabilježena je na Strahinjčici na brdskim livadama s južne strane gore na nadmorskoj visini od oko 450m.
Najveća prijetnja opstanku ove lijepe i zanimljive vrste u Krapinsko-zagorskoj županiji pa i šire je napuštanje tradicionalnog načina gospodarenja i zapuštanje livada. Zbog toga naše krasne i po bioraznolikosti vrlo bogate livade zarastaju u šikare, a mnoge livadne vrste pomalo nestaju. Travnjake je potrebno održavati košnjom i ispašom s ciljem očuvanja od nestanka ovih vrijednih staništa.
Budući da je jesenska zasukica zadnja orhideja u ovoj vegetacijskog godini, opraštamo se od predivnih i jedinstvenih biljaka čekajući proljeće kada će nas orhideje opet iznenaditi svojom ljepotom i raznolikošću.