Koji slatkovodni rakovi žive u našim rijekama?
Istraživanje slatkovodnih rakova provedeno je na vodnim tijelima Kosteljina, Horvatska, Dugi Jarek i Sutla tijekom 2021. godine. Istraživanje je provela udruga Robinia. Prilikom provođenja terenskih istraživanja od lipnja do studenog 2021. godine, jedinke slatkovodnih rakova zabilježene su na dvije lokacije – Kosteljina i Horvatska, dok na preostale dvije lokacije (Dugi Jarek i Sutla) iste nisu utvrđene.
Prilikom istraživanja, zabilježene su ukupno dvije vrste slatkovodnih rakova: riječni rak (Astacus astacus) i potočni rak (Austropotamobius torrentium).
Rječni ili plemeniti rak jedna je od četiri vrste europskih slatkovodnih rakova koja prirodno obitava u Hrvatskoj. Tijelo je sa dorzalne strane tamnosmeđe, a sa ventralne strane je zeleno-smeđe boje. Kliješta imaju bradavičastu površinu, a nepokretni prst na unutrašnjem rubu nosi udubljenje ograničeno sa dva zuba (kod ženki i juvenilnih primjeraka slabo izraženo). Kliješta su velika i široka. Odrasle jedinke ove vrste u pravilu dostižu veličinu od nekih 15 cm, s time da su mužjaci uvijek veći od ženki. Riječni preferira glinovita i muljevita dna kakva se mogu naći u nizinskim rijekama u kontinentalnom dijelu Hrvatske. U pravilu nastanjuje sporije vodene tokove sa bujnom obalnom i podvodnom vegetacijom koja mu pruža dobar zaklon.
Slatkovodni rakovi su selektivni omnivori. Izbor hrane često ovisi o godišnjem dobu. U jesen se pretežno hrane detritusom, u ljeto preferiraju mahovinu i ostalo vodeno bilje, a karnivorna prehrana, npr. ličinkama kukaca, zabilježena je u proljetnim i ljetnim mjesecima. Slatkovodni rakovi imaju izražen spolni dimorfizam. Mužjaci su uvijek veći od ženki. Sve vrste imaju niski fekunditet (manje od 250 jaja) koji je proporcionalan veličini ženke. Slatkovodni rakovi postaju spolno zreli između 3 i 5 godine života. Razmnožavanje se odvija u jesen a reprodukcijski ciklus ovisi o klimatskim uvjetima i uvjetima staništa.
Potočni rak ili rak kamenjar je najmanja vrsta autohtonih europskih slatkovodnih rakova i smatra se ključnom vrstom za slatkovodne ekosustave. Nastanjuje manje rijeke i potoke na višim nadmorskim visinama. Kliješta su debela i široka, a na nepokretnom prstu nalazi se jako udubljenje. Sama površina kliješta prekrivena je velikim i grubim granulama. Odrasle jedinke u prosjeku narastu do veličine od oko 11 cm, a kao i kod ostalih vrsta slatkovodnih rakova, mužjaci su veći od ženki. Potočni rak ili rak kamenjar nastanjuje manje, brze potoke na višim nadmorskim visinama. Kako mu samo ime kaže, preferira dna sa mnogo kamenja. Osjetljiv je na vodeno zagađenje, te stoga preferira staništa sa dobrom kvalitetom vode. Izbjegava vode sa visokom koncentracijom nitrata i fosfata. S obzirom na to da nastanjuje brze potoke na višim nadmorskim visinama, dobro je prilagođen na niže temperature.
Zbog svojih karakteristika, autohtone vrste slatkovodnih rakova imaju važnu ulogu u slatkovodnim ekosustavima. Direktno utječu na kruženje tvari u ekosustavu, bioraznolikost ekosustava, a i važna su karika u hranidbenom lancu jer su plijen mnogim slatkovodnim vrstama predatora. U posljednjih sto godina rasprostranjenost i brojnost njihovih populacija je u konstantnom opadanju zbog negativnog antropogenog utjecaja na vodotoke, prekomjernog izlova i ilegalnog unosa alohtonih, invazivnih vrsta slatkovodnih rakova. Glavni razlozi smanjenja populacija su uzurpacije staništa u obliku intervencija na regulaciji vodotoka te izgradnja hidroelektrana i sustava za navodnjavanje i vodoopskrbu. Osim navedenog, do smanjenja autohtonih populacija slatkovodnih rakova u Hrvatskoj dolazi i zbog onečišćenja vodotoka otpadnim vodama iz kućanstva, industrijskih postrojenja, procjednih voda sa ilegalnih odlagališta otpada, a negativan utjecaj imaju i klimatske promjene koje utječu na promjene u vodnom režimu (ekstremne suše i jake poplave). Uz sve navedeno, posljednjih godina sve veću prijetnju opstanku populacija autohtonih slatkovodnih rakova u Hrvatskoj predstavlja i introdukcija i širenje alohtonih, invazivnih vrsta slatkovodnih rakova koje zbog veće otpornosti na promjene fizikalno – kemijskih parametara vode i kakvoće vode, te brže prilagodbe na nova staništa, stvaraju veće populacije koje potiskuju autohtone vrste iz njihovih prirodnih staništa.
Sva istraživanja i monitorinzi koji su se provodili na području Krapinsko – zagorske županije pokazali su da na lokacijama koje su bile u blizini urbaniziranih područja i poljoprivrednih površina nije zabilježena prisutnost slatkovodnih vrsta rakova, što direktno ukazuje na činjenicu da pojačana ljudska aktivnost narušava stabilnost populacija slatkovodnih rakova, koji se sve više povlače u izolirane i teško dostupne vodotoke.
Foto i izvor: Udruga Robinia (2021): Istraživanje i kartiranje astakofaune na području Krapinsko – zagorske županije, završno izvješće
