Monitoring jadranske kozonoške
Ustanova je provela u srijedu, 1. lipnja 2022. godine monitoring jadranske kozonoške na Šušelj Brijegu i Platu, na tri lokacije na Strahinjčici. Ove godine zabilježen je veći broj cvatućih biljaka (75 jedinke) u odnosu na 2019. godinu kada je zabilježeno 39. Monitoring je napravljen na obrascu koji je izradilo Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Jadranska kozonoška (Himantoglossum adriaticum) pripada vrstama roda Himatoglossum koje su rasprostranjene na gotovo cijelom europskom kontinentu (izuzev skandinavski poluotok). U Republici Hrvatskoj rasprostranjenost jadranske kozonoške možemo podijeliti na kontinentalne i primorske populacije, odijeljene gorskim pragom. Brojne i bogate populacije nalaze se na širem području Strahinjščice te Maceljske gore, na istočnim obroncima Medvednice i na Žumberku. Javlja se uglavnom u brdskom području s blagom klimom na karbonatnoj podlozi, na južnoj ili zapadnoj ekspoziciji. Jadransku kozonošku uglavnom nalazimo na kontinentalnim i istočno submediteranskim suhim travnjacima, i to posebno na onima koji su malo zapušteni i pomalo zarastaju u drvenaste vrste što odgovara vrsti.
Kao i sve ostale orhideje, jadranska kozonoška je strogo zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode, a dodatno je štite i međunarodni propisi kojih je Hrvatska potpisnica, kao i Direktive Europske unije. Nalazi se na dodacima II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore te je za njezino očuvanje potrebno odrediti važna područja kroz uspostavljanje ekološke mreže Natura 2000. Na području Republike Hrvatske izdvojeno je 20 Natura 2000 područja kojima je jadranska kozonoška ciljna vrsta i za koja će se uspostaviti potrebne mjere očuvanja. Jedno od tih područja je Strahinjščica važna za očuvanje ove vrste, ali i drugih Natura 2000 vrsta i staništa. Vrlo je važno provoditi monitoring jer su države članice EU dužne podnijeti izvješća o praćenju stanja očuvanosti Natura 2000 vrsta i staništa temeljem Direktive o staništima svakih šest godina, kako bi se pratila uspješnost upravljanja ekološkom mrežom.