Na rijeci Horvatskoj snimljen dabar

Dabrovi glavninu svojih aktivnosti provode noću, a danju se nalaze u nastambi. Rijeka Horvatska idealno je stanište za dabrove zbog dubine vode i očuvane obale koja je obrasla prirodnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta te predstavljaju izvor hrane, ali i materijal za gradnju brane i nastambe.
Europski dabar ima potencijalno stanište od suptropskog do hladnog pojasa Europe i Azije. Međutim, smanjenje brojnog stanja i područja rasprostranjenosti dabrova traje već više od 1000 godina. Dabar je nekad nastanjivao sve prikladne vodotoke i vodene površine od sjevera do juga europskog kopna, no početkom 20. stoljeća njegova brojnost naglo je pada zbog nekontroliranog i prekomjernog izlova, uništavanja staništa i bolesti te je opstao na samo četiri odvojena lokaliteta u Europi. Brzi nestanak dabrova s većeg dijela europskog kopna do kraja 19. stoljeća odrazio se i na populaciju dabrova na našem području, te je do početka 20. stoljeća u potpunosti nestao s naših vodotoka. Projekt povratka dabra u Hrvatsku, pod vodstvom prof. Marijana Grubešića sa Šumarskog fakulteta iz Zagreba, započeo je 1993. godine te je realiziran u razdoblju od 1996. do 1998. godine kada su dabrovi dopremljeni i pušteni na tri lokaliteta od kuda su se dalje širili i osvojili veliki prostor te se njihova populacija brojčano povećala za 4-5 puta.
Jedan od sigurnih znakova prisutnosti dabra su nagrižena i porušena stabla, brane, humke ili jame. Humke (nastambe iznad zemlje) grade iznad površine tla od drva, zemlje i ostalog dostupnog materijala na mjestima gdje je niska razina vode. Jame predstavljaju nastambe ispod zemlje na mjestima gdje je dovoljno visoka obala. Upravo takvu vrstu nastambe imaju dabrovi na Horvatskoj.
Međutim, zbog čišćenja, uređenja i kanaliziranja vodotoka na zagorskim rijekama i potocima, ali i u ostalim dijelovima Hrvatske, uništavaju se prirodna staništa dabra i velikog broja drugih životinjskih i biljnih vrsta koja su svojim način života vezani za takva staništa čime se nepovratno uništava priroda te se smanjuje biološka raznolikosti i produktivnost ekosustava. Nadamo se da do „uređenja“ rijeke Horvatske neće doći i da će stanište dabra ostati očuvano!
Ovim putem, želimo se zahvaliti gosp. Mikuljanu koji je svojim savjetima i angažmanom pomogao da se ostvari naš pothvat snimanja dabra. pdf bookpdf bookpdf book