Nevidljive veze postaju vidljive
Priroda. Rijeke. Potoci. Šume. Travnjaci. Bare. Svaki dio prirode doživljavamo pojedinačno. Ali nijedna rijeka, šuma ili livada nisu potpuno zaseban sustav koji je sam sebi dovoljan. Sve je međusobno povezano. Ljudi često to ne primjećuju ili nisu toga svjesni. Samo u slučaju pretjeranog uplitanja u prirodu i uništavanja primjećujemo našu ovisnost o prirodi. Tada se ta veza oslabi ili prekine, a učinak promjena je često dugotrajan iIi vječan.
Ekosustav je prostor naseljen zajednicama živih organizama koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica na određenom staništu. Ekosustav je širi pojam koji opisuje zajedništvo živih organizama i neživog okoliša koji međusobno djeluju kao cjelina. U njemu postoje mnogi procesi koji su međusobno povezani. Bakterije i gljivice razgrađuju mrtvo drvo i pretvaraju ga u organski otpad. Otpad je dobar supstrat za rast trave, zeljastih biljaka i drveća. Njima se hrane biljojedi koje jedu mesojedi. Takvu vezu nazivamo hranidbena mreža.
Staništa predstavljaju područja na kojem neki organizam živi te je naseljeno različitim biljnim i životinjskim vrstama, ovisno o zemljopisnim, abiotičkim (temperatura, voda i vlažnost, svjetlost itd.) te biotičkim (odnos između jedinki iste vrste te odnosi između jedinki različitih vrsta) čimbenicima. Područja između ekosustava i staništa nisu jasno razdvojena, ali ona predstavljaju iznimnu raznolikost životinjskih i biljnih vrsta, ali i zaklon mnogim životinjama.
Nažalost, ljudi nisu svjesni važnosti ekosustava, staništa i područja između njih te ih smanjuju ili uništavaju. Radeći to prekidamo veze, čak i one koje su nam nevidljive. Naime, svaki je ekosustav važan za nešto ili nekoga, iako toga često nismo svjesni.
Izvor: Brošura (Ne)vidljive veze
Foto: Mario Jurina