Orhideje
Orhideje su biljke jedinstvene zbog ljepote cvjetova i posebnog mehanizma privlačenja oprašivača. Ocvijeće (perigon) sastoji se od dva pršljena sa 6 listova. Gornji list unutarnjeg pršljena je pretvoren u mednu usnu koja služi za primamljivanje i kao sletište oprašivačima. Medna usna je straga često produžena u ostrugu u kojoj se nalazi nektar.
Iako su jedna od najbrojnijih porodica biljka, na prirodnom staništu vrlo su rijetke. Kako bi se orhideja mogla razviti, potrebna je simbioza (suživot) sa gljivama u tlu. Sjemenke orhideja su najmanje i najlakše u biljnom svijetu.
Mnoge orhideje imaju kemijska i optička sredstva kojima privlače kukce koji ih oprašuju. Kod nekih vrsta zbog izostanka oprašivača, dolazi do samooprašivanja i samooplodnje (rod Epipactis). Zbog uštede još više energije neki su rodovi (npr. Neottia, Limodorum) razvili kleistogamiju, tj. oprašivanje unutar cvjetnog pupoljka.
Na području Hrvatskog zagorja zabilježeno je čak 40 vrsta i podvrsta orhideja. Rastu na raznolikom staništima od vlažnih livada u nizinskom dijelu do šuma i šikara, a najveći broj vrsta raste na suhim travnjacima.
Sve orhideje su strogo zaštićene i zabranjeno ih je brati, sakupljati, uništavati ili iskopavati. Ugrožene su zbog zapuštanja i neodržavanja travnjaka koji se pretvaraju u šikare, uništavanja staništa i branja. Na području Značajnog krajobraza Zelenjak-Risvička i Cesarska gora zabilježeno je oko 15 vrsta orhideja.
