Park oko dvorca Oroslavje Donje

Malobrojna su naselja u Hrvatskome zagorju imala dva dvorca. U Oroslavju su se nalazila dva dvorca, međusobno udaljena tristo metara. Dvorci nisu pripadali istim vlasnicima, a i nastali su u različito vrijeme. Stariji dvorac, smješten južnije, koji je izgorio i od kojega je ostao perivoj s ulaznim baroknim portalom, nazvan je Oroslavje Gornje. Sjevernije se nalazio dvorac Vojkovića, Oroslavje Donje. Dvorac je građen potkraj 18. stoljeća, između 1770. i 1790. godine. Dvorac pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.

Iako današnji perivoj ima obilježje pejzažnoga parkovnog prostora, povijesni izvori upozoravaju na barokno-klasicističke elemente vrtne arhitekture oko dvorca Oroslavje Donje. Vrtovi uz dvorac nastali su vjerojatno već potkraj 18. stoljeća, a kako su izgledali u drugoj polovici 19. stoljeća vidi se na staroj katastarskoj karti. Dvorcu se tada prilazilo alejom dugom 230 m, a ispred južnoga pročelja bio je dekorativni parterni vrt. Prema jugozapadu perivoj se nastavljao na šumu. Lijevo od ulazne aleje, a južno od ukrasnoga vrta, nalazila se prostrana livada na kojoj je danas nogometno igralište. Preoblikovanjem 1885. perivoj se proširuje i dobiva obilježja pejzažno-romantičarske vrtne arhitekture. Mijenja se i tlocrtna kompozicija, pa kruta barokna aleja biva mekanijom i tako se prilagođava tada modernomu parkovnom konceptu. Tako oblikovan perivoj, uz manje izmjene, očuvao se do danas, ali osiromašen za brojne sadržaje, zapušten i degradiran nogometnim igralištem i individualnim stambenim objektima s kolnim pristupom kroz glavnu aleju.

Osim brojnih četinjača i listača, domaćih i unesenih, u perivoju se nalazi i veći broj posebno uzgojenoga vrtnoga drveća poput žalosnoga graba, žalosne bukve, žalosnoga jasena i žalosne sofore.