Park oko dvorca Selnica

Zlatarski kraj, podno južnih obronaka Ivančice, obiluje vedutama i pejzažnim slikama kakve su u mnogim dijelovima Hrvatskoga zagorja već gotovo iščeznule. U takvome ambijentu nalazi se dvorac Belec u Selnici, u susjedstvu čuvene barokne crkve Svete Marije Snježne.

Perivoj uz dvorac započeo se uređivati na dotadašnjemu pašnjaku i oranici nakon 1887. godine, svakako u posljednjemu desetljeću 19. stoljeća, tako da je početkom 20. stoljeća već bio dobrim dijelom oblikovan. Podigao ga je barun Juraj Rukavina, ljubitelj i poznavalac drveća i grmlja. Osnivanje perivoja vjerojatno je povezano s historicističkom obnovom dvorca. Jurjev sin Amon Rukavina, koji je naslijedio Belec 1906. godine, nije napravio veće promjene u perivoju osim što je u njegovo vrijeme iskopano jezero. Ni u godinama između dvaju ratova nisu se dogodile nikakve promjene u koncepciji perivoja. U drugoj polovici 20. stoljeća perivoj je, kao i dvorac, bio prepušten nebrizi i propadanju. Ipak je većina drveća preživjela, pa je nakon punoga stoljeća postojanja perivoj uspio zadržati svoju osnovnu fizionomiju i povijesnu matricu.

Perivoj se prostire na padini okrenutoj prema zapadu, ispred zapadnoga (glavnoga) pročelja dvorca. Prema stilskim značajkama perivoj možemo svrstati u pejzažnu parkovnu arhitekturu kasnoga 19. stoljeća. Sadnja drveća i grmlja u Selnici više je bila rezultat spontanih i na licu mjesta nastalih nego smišljenih parkovnih kompozicija. Egzotične vrste drveća, pretežno pačempresi i sekvoje, davale su osnovni ton perivoju. U perivoju je bilo veoma malo arhitektonskih objekata i sadržaja. Od vodenih elemenata to su izvor vode, jezero i potok, a od arhitektonskih elemenata drveni paviljon (sjenica) i klupe. Dvorac i park danas su u privatnome vlasništvu.