Park uz dvorac Stubički Golubovec

Dvorac Stubički Golubovec jedan je od najvrjednijih hrvatskih dvoraca kasnobaroknoga razdoblja. Ima veliku arhitektonsku, povijesnu i ambijentnu vrijednost, zbog koje je proglašen kulturnim i prirodnim dobrom nacionalne važnosti.

Uz dvorac je početkom 19. stoljeća oblikovan parkovni prostor koji se danas prostorno i kompozicijski sastoji od dviju cjelina: perivoja oko dvorca i park-šume. Park-šuma dijelom je samonikla šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba, a dijelom uzgojena šuma američkoga borovca. Ako se promatra kao kompozicija, ona je neposredni prirodni okvir perivoja i njegov oslonac te povezuje perivoj s okolnim krajolikom. Šuma je u scenografskom smislu bila istočni zastor Vilinskih poljana, odakle se pružao veličanstven vidik na Medvednicu i njezine stubičke obronke.

Dvije su faze nastanka perivoja u Stubičkome Golubovcu: prva se provodi u prvoj polovici i sredini 19. stoljeća, a druga krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Te se dvije faze bitno razlikuju. Perivoj oko dvorca ima obilježja pejzažnih parkovnih prostora. U kompozicijskome pogledu najvrjedniji je sjeverni dio perivoja, koji se ističe vrijednošću visoko estetske kompozicije koju čine pogled iz dvorca na brežuljke sjeverno od perivoja, na pojedinačno drveće i na njihove skupine, na travnjake i obližnje šume. Od nekadašnje, zbog brojnih egzotičnih vrsta, snažne kolorističke kompozicije perivoja danas je ostalo veoma malo. Četinjače, koje su svojom tamnom bojom stvarale osnovni ugođaj, gotovo su nestale, pa se nekadašnja polikromna kompozicija zbog prevladavanja autohtonoga drveća pretvorila u monokromnu. Od preostalih egzotičnih vrsta u perivoju osobito je vrijedan grm sasafrasa (Sassafras officinale).