Proveden monitoring šišmiša

U suradnji sa Mirnom Mazijom, dipl. ing. biol., 8. srpnja proveden je monitoring šišmiša u franjevačkom samostanu u Klanjcu i crkvi Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu kod Krapine. Pregledom cijeloga krovišta samostana u Klanjcu zamijećena je porodiljna kolonija smještena na samom vrhu krova u blizini dimnjaka kao i prošle godine. Vidljivi znak prisutnosti šišmiša je guano (izmet) na tlu ispod kolonije. Prijašnjim praćenjem stanja utvrđeno je da se radi o velikom šišmišu (Myotis myotis). Na samom početku bilo je potrebno fotografirati cijelu koloniju radi određivanja brojnosti i statusa unutar objekta. Brojnost kolonije procijenjena je na 100 jedinki (ženke i njihovi mladi). Osim toga, po prvi put u tom objektu zabilježena je vrsta kasni noćnjak (Eptesicus serotinus).
Pregledavajući tavan cinktora koji okružuje crkvu Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu zabilježeno je nekoliko jedinki vrste riđi šišmiš (Myotis emarginatus).
Prilikom praćenja stanja potrebno je izbjegavati predugo zadržavanje u blizini kolonije, nepotrebno osvjetljavanje kolonije te stvaranje buke.
Od mikroklimatskih parametara važno je mjeriti temperaturu u objektu i ispred objekta u hladu te strujanje zraka. Tavan samostana i cinktor oko crkve imaju pogodnu temperaturu i nema strujanja zraka, a zbog svoje jednostavnosti i pristupačnosti prikladni su za praćenje stanja uz osnovne mjere sigurnosti.
Šišmiši su jedini sisavci koji mogu aktivno letjeti. Možemo ih vidjeti u sumrak i noću kako lete gotovo posvuda. U prirodi oni žive u šumama gdje im stabla pružaju sklonište, na livadama te oko rijeka i jezera gdje piju vodu i hvataju kukce. Špilje, jame, pukotine stijena i napuštene rudnike najčešće koriste kao zimska skloništa, ali u njima borave i kada je toplo. Veliki broj ih živi u urbanim područjima gdje se sklanjaju po tavanima, podrumima, pukotinama u zidovima, crkvenim tornjevima.
Šišmiši su danas jedna od najugroženijih skupina iako imaju malo prirodnih neprijatelja – love ih uglavnom sove i mačke. Najveći im je neprijatelj čovjek koji neprimjerenim zahvatima mijenja i uništava njihovo stanište, zagađuje okoliš korištenjem pesticida što utječe na velik broj jedinki. Šišmiši su jedini neprijatelji noćnim kukcima od kojih su mnogi i štetnici, zbog čega su šišmiši iznimno važni u regulaciji njihove brojnosti. U Hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta šišmiša i svi su strogo zaštićeni. Provedenim istraživanjem šišmiša tijekom 2014. i 2015. godine na području Krapinsko-zagorske županije zabilježeno je čak 17 vrsta šišmiša (Mazija M., 2015).
Ovim putem želimo zahvaliti na suradnji, razumijevanju i pomoći pateru Franji Jesenoviću oko praćenja i očuvanja kolonije šišmiša na tavanu samostana u Klanjcu. Hvala župniku Tomislavu Šestaku i zvonarici Branki Gumbas na susretljivosti i pomoći oko monitoringa u crkvi na Trškom Vrhu.