Sanacija živice oko spomenika hrvatskoj himni „Lijepa naša“ u Zelenjaku

Sanacija živice oko spomenika hrvatskoj himni „Lijepa naša“ u značajnom krajobrazu Zelenjak – Risvička i Cesarska gora sastojala se od izrade elaborata, iskapanja i ponovne sadnje u periodu od lipnja do listopada 2015. godine.
U novije vrijeme sve je češća pojava invazivnih vrsta, najčešće kukaca, koji uslijed pojačane trgovinske razmjene između udaljenih država dolaze u novo okruženje u kojem se pojedine vrste vrlo brzo udomaćuju te rade štete. Najveći problem kod takvih organizama je taj što u pravilu nemaju prirodnih neprijatelja koji mogu regulirati populacije te u povoljnim prilikama vrlo lako dolazi do naglog povećanja populacija što je povezano i s povećanjem šteta na autohtonim biljkama.
Živica je prije sanacije bila od šimšira (Buxus sempervirens) ukupne dužine oko 100 m. Vizualnim pregledom je utvrđeno da je kompletna živica uništena tj. da je došlo do sušenja biljaka uslijed nemogućnosti obavljanja fotosinteze. Navedeni simptomi su uzrokovani djelovanjem gusjenica šimširovog moljca (Cydalima perspectalis), koje su pojele sve zelene dijelove biljke. Sanacija šimširove živice započela je vađenjem i spaljivanjem podzemnih i nadzemnih dijelova svih osušenih biljaka. Nakon toga pripremljeno je tlo za sadnju novih biljaka. Priprema tla obuhvatila je duboku obradu, razrahljivanje i ravnanje. Tlo je obogaćeno kompleksnim mineralnim gnojivom i nadoknađeno sa vrtnom zemljom s visokim udjelom humusa. Nakon pripreme tla posađene su sadnice širokolisne kaline (Ligustrum ovalifolium) kao najpogodnije vrste koja svojim rastom neće zaklanjati pogled na spomenik te nije osjetljiva na šimširovog moljca.

Radi se o novom štetniku čiji je prvi nalaz bio još u Istri 2012. godine kada su ulovljeni samo leptiri i nisu primijećene štete, a prve invanzivne štete primijećene su 2013. godine u arboretumu Opeka kraj Varaždina.. Štetnik se tijekom 2013. I 2014. godine izuzetno brzo proširio po cijeloj Hrvatskoj, tako da je tijekom 2014. godine zaraženo cijelo područje Varaždina, Međimurja, Osijeka, Zagreba, Karlovca, Pule i Dubrovnika. Šimširov moljac rasprostranjen je i u svim susjednim zemljama: Austriji, Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Srbiji, Crnoj Gori gdje također čini velike štete.
Šimširov moljac je strana invazivna vrsta podrijetlom iz Azije (Kina, Koreja, Japan), koja je u Europi prvi put registrirana 2006. godine (Njemačka), a vrlo je štetna jer može uzrokovati potpunu defolijaciju ili gubitak lišća šimšira. To je vrsta leptira iz porodice Crambidae, vjerojatno unesena sadnicama šimšira iz Kine, a vrlo brzo se proširio diljem Europe. Štetnik se širi trgovinom zaraženim sadnicama i aktivnim letom leptira. Početak zaraze, male gusjenice u unutrašnjosti biljke, je teško uočiti pa je vrlo vjerojatno da se u vrtnim centrima mogu kupiti zaražene sadnice. Leptiri imaju raspon bjelkastih krila smeđeg ruba do 4 centimetara, a postoje i smeđe forme. Jaja odlažu na donju stranu šimširovog lišća. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje sa crnom glavom, dok odrasle gusjenice postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi sa crnim točama na leđnoj strani. Narastu do 4 cm i skrivene su s donje strane lista u paučini. Nakon što gusjenice narastu počinju proždirati cijele listove od kojih ostaju samo gole grane obavijene paučinom. Gusjenice su vrlo proždrljive, samo jedna za svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na jednom grmu ih može biti i nekoliko stotina. Stoga je golobrst (gubitak lišća) uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira prvi znak temeljem kojeg utvrđujemo prisutnost ove vrste. Štetnik prezimljava u stadiju gusjenice, pa već vrlo rano proljeće(ožujak) počinju sa žderanjem lišća, što ovisno o vremenskim prilikama traje sve do listopada. Mlade gusjenice se hrane samo gornjom stranom lišća, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru što u potpunosti narušava zeleni estetski izgled biljke, a može dovesti i do sušenja biljaka. Da bi se na vrijeme uočio početni napad savjetuje se biljke šimšira kontrolirati razmicanjem grana i praćenjem zdravstvenog stanja unutrašnjeg dijela.