Šume

TERMOFILNE HRASTOVE ŠUME
Termofilne hrastove šume razvijene su na južnim i jugozapadnim nagnutim padinama na plitkom humusnom tlu iznad vapnenačke ili dolomitne podloge. Glavne vrste drveća su hrast kitnjak, hrast medunac i crni jasen. Sloj grmlja čine drijen, žutika, svibovina, orlove kandže, jajolika merala ili krušvica, mukinja, brekinja, udikovina i borovnica. Od zeljastih vrsta česte su travolisna perunika, sjajnolisna zvončika, đurđica, medenika, velecvjetni naprstak, gorski gladac, pustenasta zečina, bijeli lastavičnjak, velika crvena djetelina, kranjski ljiljan i hrvatska perunika. U tim šumama prisutan je veliki broj vrsta kaćunovki.
Tri su asocijacije termofilnih hrastovih šuma zastupljene na Strahinjščici:• termofilna šuma hrasta kitnjaka s crnim grahorom• mješovita šuma i šikara hrasta medunca i crnoga graba • termofilna šuma crnoga graba i Sadlerove šašike
Termofilna šuma hrasta kitnjaka s crnim grahorom razvijena je na izloženim, strmim, južnim ekspozicijama i hrptovima s kabonatnom podlogom na nadmorskoj visini od 300 do 550 m. Ova zajednica ima vrlo izražen zaštitni karakter jer obrašćuje izložene, strme terene sklone eroziji i veliko značenje za očuvanje biološke raznolikosti. Na ovom su staništu rasprostranjene strogo zaštićene vrste bijela naglavica, dugolisna naglavica i šumska kokoška i brojne druge zaštićene biljne vrste.
Mješovita šuma i šikara hrasta medunca i crnog graba dolazi isključivo na najtoplijim i najsušim položajima južnih padina i hrptova gora. Sastojine ove zajednice imaju zaštitnu funkciju, veliko značenje i vrijednost za znanstvena istraživanja i za očuvanje biološke raznolikosti.Termofilna šuma crnog graba i sadlerove šašike je reliktna, postglacijalna šuma koja dolazi na plitkim, skeletnim tlima povrh dolomitne podloge na južnim i jugozapadnim padinama. Posebna je značajka tih sastojina da dolaze na vrlo strmim, često puta vrletnim položajima, nagiba od 30o do 65o, gdje je zbog nepovoljnih ekoloških uvjeta otežan progresivan razvoj, tako da tu asocijaciju nalazimo razvijenu samo kao trajni vegetacijski stadij. Ovu šumska zajednica ima isključivo zaštitnu funkciju protiv erozije.
ACIDOFILNE HRASTOVE ŠUME Acidofilne šume hrasta kitnjaka rastu na brdskim terenima, nižim gorjima i podnožjima većih masiva na pseudoglejnim, umjereno podzoliranim i smeđim šumskim tlima. Na Strahinjščici su prisutne na južnim padinama i na platoima Krapinskog i Radobojskog humlja. Uz hrast kitnjak, od drveća zastupljeni su obični grab, bukva, crni jasen, pitomi kesten, divlja trešnja i breza. Sloj grmlja čine lijeska, divlja kruška, bojadisarska žutilovka, ispružena žutica, borovnica i vrijes. U sloju zeljastog bilja zastupljene su grozdasta runjika, bjelkasta bekica, brdska vlasulja, šumska sirištara, urodica, šumska broćika, bujad i dr. Na Strahinjščici su prisutne sljedeće zajednice acidofilnih hrastovih šuma:- mješovita šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena- šuma hrasta kitnjaka s grozdastom runjikom- šuma hrasta kitnjaka s brdskom vlasuljom- mješovita šuma hrasta kitnjaka i obične breze.
Mješovita šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena razvija se na kiselim tlima iznad silikata i pješčenjaka, na nešto toplijim staništima, na platoima, sedlima i blažim padinama u rasponu nadmorskih visina od 250-550 m. Uz pitomi kesten i hrast kitnjak u sloju drveća mogu rasti i obični grab i bukva. Zadnjih desetljeća zbog napada parazitske gljivice mnoge sastojine pitomog kestena su teško oštećene, tako da su te šume danas u fazi znatnih promjena i predstavljaju vrlo ranjiv ekosistem. Na nekim staništima odumrla stabla kestena počinju zamjenjivati bukva i grab. Sloj grmlja dobro je razvijen, a grade ga acidofilne vrste kao što su borovnica, obična žutilovka, žućica, crnkasta žućica i dr. Sloj niskog rašća čine također acidofilne vrste runjika, urodica, raznolisna vlasnjača, bjelkasta bekica i dr.
Šuma hrasta kitnjaka s grozdastom runjikom raste na podlozi škriljavaca i pješčenjaka na južnim i jugozapadnim stranama na visini od 300 do 750 m na grebenima, hrptovima i plićim sedlima u karakterističnim izduženim fragmentima. Najčešće je u gornjem području okružena acidofilnim bukovim šumama, a u donjem području završava asocijacijom hrasta kitnjaka i običnog kestena. Ovo je stanište brojim zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama kao što su bijela naglavica, dugolisna naglavica , bradati karanfil i širokolisna kruščika i dr.
Šuma hrasta kitnjaka s brdskom vlasuljom dolazi na suhim, izloženim južnim grebenima s plitkim i kiselim tlom na visini do 500 m nadmorske visine. U sastojinama prevladava hrast kitnjak, ovisno o nagibu i izloženosti terena prisutni su obični grab, crni jasen i druge vrste. U ovoj su šumskoj zajednici zabilježene brojene zaštićene i strogo zaštićene biljne vrste. Mješovita šuma hrasta kitnjaka i obične breze su u manjim sastojinama razvija unutar areala kitnjakovih šuma, na strmim padinama i acidofilnom tlima na nadmorskoj visini od 200 do 700 m. Breza je pionirska vrsta brežuljkastog vegetacijskog pojasa. Zajednica ima prijelazni karakter i povlačenje breze ovisi o uzgojnim zahvatima, stupnju degradacije sastojina i slično.
BRDSKE BUKOVE ŠUME
Bukove šume pripadaju skupini gospodarski najvažnijih tipova šuma. Na Strahinjščici je bukovim šumama obrasla gotovo čitava sjeverna strana, ali i južna na većim nadmorskim visinama. U sloju drveća prevladavaju bukva i obični grab, a u sloju grmlja likovci, bazga i širokolisna kurika. U prizemnom sloju prevladavaju brojne ilirske vrste: volujsko oko, devetolisna režuha, širokolisna grašolika, ciklama, velika mrtva kopriva, mjesečarka, kopitnjak, medvjeđi luk, liljan zlatan te mekolisna veprina.
Na Strahinjščici su zastupljene sljedeće asocijacije brdskih bukovih šuma:- bukova šuma s bjelkastom bekicom- šuma gorskog javora i mjesečarke- bukova šuma s volujskim okom- bukova šuma s rebračom- bukova šuma s velikom mrtvom koprivom- bukova šuma sa širokolisnom grašolikom- bukova šuma s lazarkinjom- bukova šuma s crnim grabom.
Bukova šuma s bjelkastom bekicom raste na strmim, najčešće sjevernim padinamana na nadmorskoj visinom od 250 do 800 m. Za nju je značajan sloj zeljastih biljaka u kojem se ističu šumska runjika, šumski cecelj, borovnica, crvena gorčika, puzava čestoslavica i dr. Šuma gorskog javora i mjesečarke razvijena je pretežito u brdskom vegetacijskom pojasu, a obrašćuje duboka, svježa, humozna tla na dnu jaraka, padina i uvala, gdje se sakupljaju hranjive tvari, isprane iz viših položaja. U sloju drveća prevladavaju gorski javor i javor mliječ, rjeđi su bukva, gorski brijest, obični jasen, a u sloju zeljastih biljaka značajno mjesto pripada mjesečarki.
Bukova šuma s volujskim okom raste na karbonatnoj podlozi, najčešće neutrofilnim nešto sušim tipovima tla na nadmorskoj visini od 300 do 800 m. Često je iznad nje razvijena bukova šuma s mrtvom koprivom, a u donjem dijelu raste iznad šuma hrasta kitnjaka i običnog graba. Ovo je stanište bogato zaštićenim i ugroženim vrstama biljaka.
Bukova šuma s rebračom razvija se na silikatnim tlima u uvjetima humidne klime, na zatvorenim položajima hladnih ekspozicija od 300 do 700 m nadmorske visine. Razvoj zajednice uvjetovan je matičnim supstratom – silikatnim klastitima koji su pogodni za stvaranje kiselih tla. Na vrlo strmim terenima bukove sastojine s rebračom i