U potrazi za gnijezdima kataksa

Nije riječ o ptici, nego o noćnom leptiru. Tijekom travnja tražili smo gnijezda noćnog leptira kataksa (Eriogaster catax), Natura 2000 vrste. Ova rijetka vrsta zabilježena je do sada samo na nekoliko lokacija, većinom na području Strahinjčice. Ove godine u sklopu istraživanja Natura 2000 vrsta leptira na području Strahinjčice i Ivančice, gnijezda kataksa zabilježena su na 5 lokacija.
Kataks nastanjuje osunčana staništa na južnim padinama, rubove šuma i živica te travnjake s grmljem na kojima prevladavaju biljke hraniteljice. Gusjenice se hrane lišćem crnoga trna (Prunus spinosa) i gloga (rod Crataegus), rijetko i na drugom listopadnom drveću. Jaja prezimljuju na granama biljaka hraniteljica. Jaja su položena u obliku prstena na grančicama crnog trna ili gloga i zaštićena dlakama sa zatka ženke kako bi bila dobro prikrivena i bolje izolirana kroz zimu. U proljeće, u doba listanja grmlja, izliježu se gusjenice koje na početku skupno žive u paučinastim gnijezdima, koja ih štite od ptica i mraza, a poslije se raziđu i žive pojedinačno. Zakukuljuju se u tlu. Leptiri izlete u jesen, u 10 mjesecu. Dio kukuljica može prezimljavati i do šest godina kako u nepovoljnim jesenskim uvjetima ne bi uginula čitava generacija koja bi se izlegla. Vrsta ima jednu generaciju godišnje.
Kataks je jedna od kvočki s jako izraženim spolnim dimorfizmom. Mužjak ima duga, crvenkasta i perasta ticala, a ticala ženke nitasta su i jednostavna. Ženke kataksa gotovo su dvostruko veće od mužjaka te tamnije smeđe boje.
Odrasli leptiri iznimno rijetko dolaze na svjetlosne zamke ili javnu rasvjetu, zato se monitoringom najviše prati gnijezda gusjenica. Mužjaci lete prije zalaska sunca te na svjetlosne zamke dolazi više ženka nego mužjaka. Slična gnijezda gradi srodna vrsta Eriogaster lanestris, koja se isto pojavljuje u proljeću i na istim lokacijama pa je za razlikovanje bitno dobro poznavanje gusjenica oba vrste.
Kataks spada među ciljne vrste obuhvaćene ekološkom mrežom Natura 2000. Strahinjčica, dio ekološke mreže, odabrana je kao područje važno za očuvanje ove vrste. U Hrvatskoj i u većemu dijelu Europe potrebna su detaljna i dugotrajna istraživanja rasprostranjenosti te ekologije ove skrovite vrste. Vrlo je važno provoditi monitoring jer su države članice EU dužne podnijeti izvješća o praćenju stanja očuvanosti Natura 2000 vrsta i staništa temeljem Direktive o staništima svakih šest godina, kako bi se pratila uspješnost upravljanja ekološkom mrežom.
Fotografije: Stanislav Gomboc