Vidra – plaha samotnjakinja u potrazi za bistrim vodama

Vidra je svrstana u porodicu kuna gdje se od europskih vrsta još mogu istaknuti tvor, kuna zlatica, kuna bjelica i jazavac. Vidra je izuzetno teritorijalna životinja te ulaže veliku energiju u označavanje granica svojeg teritorija. Smatra se poluvodenim sisavcem i najboljim plivačem od svih kopnenih i poluvodenih zvijeri. U Hrvatskoj se obično obitava uz rijeke, jezera, ribnjake i močvare, gdje joj drveće i grmlje pruža dobru zaštitu. Vidra se prepoznaje po dugom vitkom tijelu, kratkim nogama, te dugom, jednoliko koničnom repu. Građa tijela vidre je prilagođena plivanju i ronjenju.
U prehrani vidre prevladavaju ribe, a druge dvije skupine plijena koje imaju znatan udio u prehrani su rakovi i vodozemci (uglavnom žabe). Rakovima se vidre hrane u ljetnim mjesecima, a žabama obično u zimskom i proljetnom razdoblju. U slučaju uništavanja staništa, smanjenja količine vode ili nedostatka hrane, vidra će potražiti novi teritorij preferirajući plivanje riječnim pritocima i potocima, ali će se po potrebi kretati i preko kopnenih dijelova.
Vidra je uglavnom aktivna noću, dok preko dana leži u brlogu pod zemljom ili u skloništu iznad zemlje. Najkvalitetnije vidrino stanište je čisti vodeni tok širi od 5 m i dug najmanje 15 do 20 km, bogat obalnom vegetacijom i po mogućnosti povezan s drugim vodenim tokovima. Izabrano stanište osim dovoljne količine hrane mora imati skrivena područja na kojim će se ova životinja tijekom dana odmarati. Svoj teritorij vidra redovito kontrolira i označava izmetom i sekretom analnih žlijezda koje ostavlja na izloženim i karakterističnim mjestima poput kamena, debla kraj vode, ispod mostova, kraj napuštenih mlinova i sl.
Po socijalnoj strukturi to su vrlo teritorijalne životinje koje žive solitarno osim u doba parenja i prve godine života uz majku. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki koje, kad su spremne za parenje, mužjak naizmjence posjećuje tijekom nekoliko dana u njihovim nastambama. Ženke nose mlade dva mjeseca i mogu ih okotiti u bilo koje doba godine. Svoje mlade, kojih je najviše do četiri, a najčešće dva, vidre okote u natalnim brlozima.
Mala stopa preživljavanja i kratka životna dob, glavni su limitirajući faktori oporavka populacije s malim brojem jedinki. Istraživanja su pokazala usku povezanost broja okota i obilja hrane na nekom području tako da vidru smatramo vrstom ograničenom hranidbenim resursima staništa.
Premda u Europi vidra nema prirodnih neprijatelja, najveća opasnost za nju je čovjek. Kako je do nedavno, a u nekim zemljama nažalost još uvijek, vidrino krzno bilo dragocjeno i skupo, bila je lovljena pa na i izlovljena u mnogim zemljama. Gotovo u cijeloj Europi broj jedinki europske vidre drastično je smanjen tijekom 1950-tih.
U zadnjih nekoliko desetljeća mogu se istaknuti tri glavna čimbenika ugroženosti vidre u Europi i svijetu: zagađenje voda, uništavanje staništa te slučajna usmrćivanja (stradavanje na cestama). Ti čimbenici kombinirani s niskom stopom preživljavanja, malobrojnim leglom i kratkim životnim vijekom vidre su doveli do toga da je postala ugrožena, ali i zaštićena vrsta u EU. Vidra je izrazito osjetljiva na različite tipove onečišćenja vode. Stabilno pojavljivanje ili povremena prisutnost vidre, odnosno njezino odsustvo, mogu poslužiti kao indikatori stanja vodenih staništa.
U sljedećoj objavi donosimo rezultate istraživanja vidre na rijeci Sutli.
Izvor: Jelić M. (2021): Završno izvješće stručne osnove za upravljanje vidrom – Projekt Veze Prirode (Interreg SI-HR 2014-2020)
Fotografija: Boris Lauš