Zašto ne trebamo dirati divlje životinje?
Susret s divljom životinjom u prirodi često u nama probudi znatiželju i želju da joj pomognemo, osobito kada naiđemo na mladunce koji izgledaju maleno, bespomoćno ili sami. Ipak, važno je znati da takvi susreti najčešće ne znače da je životinji potrebna naša pomoć. U prirodi svaka vrsta ima svoje prirodne obrasce ponašanja, a ono što ljudima može izgledati neobično često je dio normalnog životnog ciklusa životinje.
Divlje životinje nisu napuštene samo zato što ih ne vidimo u blizini njihovih roditelja. Mnogi roditelji ostavljaju mladunce same dok traže hranu ili ih postupno uče samostalnom životu. Mlade ptice često napuštaju gnijezdo prije nego što u potpunosti savladaju letenje, dok ih roditelji i dalje hrane i nadziru iz blizine. Slično je i kod lanadi koja se skrivaju u travi dok se majka udaljava u potragu za hranom, te mladih zečeva koji ostaju skriveni dok im se roditelji vraćaju kako bi ih nahranili. Iako se ljudima mogu činiti sami i napušteni, takvo ponašanje dio je njihovog prirodnog načina preživljavanja.
Uzimanje divlje životinje iz prirode ili nepotrebno diranje može joj nanijeti više štete nego koristi. Hvatanje i prenošenje izaziva stres, a životinja može zadobiti ozljede ili se naviknuti na ljude, što joj kasnije otežava povratak u prirodu. Kod mladunaca je posebno važno izbjeći odvajanje od roditelja jer oni imaju ključnu ulogu u njihovu razvoju. Oni ih hrane, štite i podučavaju vještinama potrebnima za preživljavanje.
Dodirivanje životinja može utjecati i na njihov prirodni način ponašanja. Divlje životinje trebaju ostati oprezne prema ljudima jer im upravo ta prirodna nepovjerljivost pomaže u izbjegavanju opasnosti. Navikavanje na ljudsku prisutnost može ih dovesti u rizične situacije, primjerice približavanje naseljima, cestama ili ljudima koji im mogu nenamjerno nauditi.
Najbolji način da pomognemo divljim životinjama jest omogućiti im da ostanu u njihovom prirodnom okruženju. Kada naiđemo na životinju, prvo je potrebno zastati i promatrati situaciju iz sigurne udaljenosti. Ako životinja nije vidljivo ozlijeđena ili u neposrednoj opasnosti, najbolje je ne intervenirati i pustiti prirodu da odradi svoj tijek.
Prema Zakonu o zaštiti prirode, zabranjeno je namjerno uznemiravati, hvatati, ozljeđivati ili ubijati divlje životinje. Posebno je zabranjeno uznemiravanje strogo zaštićenih vrsta, osobito u vrijeme razmnožavanja i podizanja mladih, kao i uzimanje mladunaca, jaja, gnijezda ili legla iz prirode.
Posebnu pažnju potrebno je obratiti na situacije u kojima je životinja stvarno ugrožena. Primjerice ako ima vidljive ozljede, ne može se kretati, nalazi se na opasnom mjestu ili je riječ o životinji kojoj je potrebna stručna pomoć. U takvim slučajevima najbolje je obratiti se nadležnim službama ili stručnjacima za zbrinjavanje divljih životinja.
Priroda najbolje funkcionira kada joj omogućimo da se odvija svojim tijekom. Zato divlje životinje promatrajmo s poštovanjem i divljenjem, ali ih ne dirajmo i ne odnosimo iz njihova staništa. Ponekad je najvrjednija pomoć koju možemo pružiti upravo da ih ostavimo na miru.
foto: D. Sever
